31.05.2017 17:40

Iracionalnost jedne epohe.

Iracionalno ponašanje odlikuje bolesnike, ljude sa psihičkim problemima ili one normalne koji vjeruju u mistiku. 


Foto: cdn.tf.rs

Ajnštajn ili njegova žena Milena, za koji se vezuje Ajnštajnov genije definiše glupost – ludilo kao: raditi stvari na isti način, a očekivati drugi rezultat. Ove prostore karakteriše obilje iracionalnog pa se postavlja pitanje da li smo bolesni, sa psihičkim problemom ili nas baš interesuje misticizam. Očekujemo da će nam biti bolje, a radimo sve isto kao što smo radili i do sada: svađamo se, zadužujemo se, optužujemo, „loši đaci“ nam vladaju, mladost nam se troši, prolazi, odlazi, resursi nam propadaju, drugi su nam krivi, postajemo društvo nejednakih šansi. Da li smo krivi mi? Oni koji su se sklanjali, koji su pustili da to prođe „mimo mene“, ili čija je aktivnost sadržana u rečenici: „ko sam ja da ispravljam krive Drine“.

Ovaj tekst nije poziv na anarhiju, revoluciju, ali jeste na razmišljanje, o sebi, o svom mikro svijetu, o svojoj porodici, o viziji sebe i svoje porodice u budućnosti. Postavljanjem pitanje ko sam, šta želim da budem sutra, za 40 godina i kako to postići nigdje nas niko nije učio, a trebao je. Škole nam uče vještinama koje trebaju istoričarima, vreme trošimo na znanja koja su zastarela, da li je problem u nama ili u školi, obrazovanju koja je opet konsenzus društvenih odnosa i volje elite. Ako svijetom vladaju „loši đaci“, ako kod nas vladaju „loši đaci“ nije li onda problem obrazovnog sistema. Kao pojedinicima dominiraju vrijednosti, kultura, etika koju nosimo iz porodice, škole i okruženja.

Ako nismo zadovoljni političkim elitama koje nas vode, nismo zadovoljni okruženjem, treba da budemo svjesni činjnice da su one proizvod prosiječnog glasača, oni su „proizvod“ koji je kupljen i koji se kupuje svake 2 godine, jednom na lokalnom, a drugi put na opštem nivou. Ako posmatramo da je prosječni glasač 10% fakultetski obrazovan, svaki četvrti finansijski pismen, 60% ruralnog karaktera, koji većinom ne putuje i život mu se svodi na radijusu od 50 kilometara, 30% aktivnosti obavlja u sivoj zoni, država mu predstavlja harač, za neke otirač i sve to pomiješamo dobijemo odgovor na pitanje ko je prosječna elita i kakvo nam je okruženje.

Onda ne treba da nas čudi činjenica zbog čega individualno stavljamo ispred kolektivnog. Maksimiziranjem svoje korisnosti je moguće u kratkom roku, međutim u dugom roku ukoliko se ne povežemo za kolektivnu ideju, kolektivnu svijest taj kolektiv neće imati milosti prema individualnom. Elite će dozvoliti promjenu samo onda kada se ne osjeti ugrožena, a ugrožena je samim tim što ne dozvoljava promjene. Ako smo čemu svjedoci na ovim prostorima, svedoci smo promjenama u poslednjih 200 godina. Na prostoru koji se zove Balkan stalno se nešto mijenjalo, rušili smo staro da bismo izgradili novo, koje će opet biti porušeno kad se ono staro vrati na mjesto gdje je bilo nešto novo. Rušili smo kralja, izgradili socijalizam, da bismo porušili socijalizam, a izgradili demokratiju sa nekim novim kraljem.

Tragedija je u tome što civilizacije ide, razvija se uspostavlja nove vrijednosti, a mi smo i apsolutno i relativno manji svake godine. Možda i nije problem što smo manji veći je problem što smo kulturološki, vrednosno zaostali, što nam je svijest „programirana“ nekim rješenjima, iracionalnim željama, vještinama, znanjima koja su istorijska činjenica. Želja naše redakcije je da u narednom periodu pružimo alternativno viđenje na stvari i probleme našeg društva, razbijemo mistiku, da probudimo Vašu pažnju, motivišemo i učinimo ovaj prostor drugačijim i boljim mjestom za život.



Autor: ​Aleksandar S.

Komentari